Sadržaj
Erko Jun jedan je od najpoznatijih fitness modela i MMA boraca balkanskih korijena. Možete saznati što se krije iza njegovih postignuća i kako ta zvijezda suvremenih borilačkih vještina jede i priprema se za svoje borbe, iz pitanja na koja je sam Erko odgovorio!
Važne činjenice
Puno ime: Erko Jun
Datum rođenja: 28. 6. 1990.
Mjesto rođenja: Bosna i Hercegovina
Težina: 99,76 kg
Visina: 177,8 cm
Kategorija MMA-a: Teška
Kako je sve počelo
Erko Jun rođen je u Bosni i Hercegovini, ali kad je imao samo 2 godine, on i njegova porodica morali su napustiti domovinu zbog Rata u Bosni i Hercegovini (1992.). Porodica je emigrirala u Belgiju i započela potpuno novi život u Antwerpenu. Ondje je Erko počeo razvijati svoju ljubav prema borilačkim vještinama, odnosno taekwondou i kickboxingu. Međutim, tijekom jednog od intenzivnih kontaktnih treninga, ozlijeđen je i gotovo je izgubio osjećaj u desnoj nozi. U tom se trenutku njegova eksplozivna narav probudila u njemu i, budući da nije mogao u potpunosti trenirati, upotrebljavao je svoju energiju u uličnim borbama. Ali trener Bill Richardson pomogao mu je u tom mračnom razdoblju pokazavši mu da ništa nije izgubljeno. Pomogao mu je da krene na put fitnessa i treninga u teretani. Tijekom 6 mjeseci, Erko je sjajno napredovao, poboljšao kondiciju i dobio mišićnu masu. Štoviše, uz pravu kombinaciju treninga i rehabilitacije, uspio se oporaviti od neugodne ozljede koja ga je sprječavala da ostvari svoj san. [1] [3]
Njegova najveća postignuća u fitnessu
Samo zahvaljujući marljivom radu, motivaciji i samoodricanju, Erko je postigao nevjerojatan uspjeh. Trostruki je juniorski prvak u bodybuildingu, viceprvak natjecanja Balkan Fitness, a također je osvojio 3. mjesto na Međunarodnom Musclemania Showu u Miamiju na Floridi. Međutim, unatoč tim nagradama, nikad nije prestao biti vjeran onome u čemu najviše uživa, zato je odlučio krenuti na MMA putovanje. [1] [3] [5]
porazi u MMA-u
Strast i nekoliko godina iskustva u borilačkim vještinama omogućili su Erki lak ulazak u svijet MMA-a, gdje je debitirao 9. juna 2018. na 44. gala večeri KSW-a. KSW je jedna od vodećih organizacija za mješovite borilačke vještine u Europi. Tijekom borbe, uspio je nokautirati svog protivnika Tomasza Oświecińskog u prvoj rundi. U oktobru iste godine ponovio je uspjeh iz prvog dvoboja i pobijedio repera Paweła Mikołajuwa u prvoj rundi na 45. gala večeri KSW-a. Na 49. gala večeri KSW-a, čak je eliminirao Akopu Szostaku za manje od 36 sekundi borbe. Njegova borba s jednim od najboljih boraca u KSW-u, Mariuszom Pudzianowskim, za njega je bila nesretna jer je izgubio u drugoj rundi. Također je pretrpio i drugi poraz u oktagonu u septembru 2020. godine, kad ga je protivnik Damian Olszewski nokautirao u prvoj rundi. Sveukupno, Erko ima zabilježene 3 pobjede i 2 poraza. [2] [3]
Privatni život
Erko Jun savršen je primjer činjenice da, ako želite nešto postići, morate se baciti na to. U životu slijedi moto “Tko ne riskira, ne profitira“, a njegova postignuća pravi su primjer za to. Kao što je i sam rekao: “Cilj mi je pokazati svijetu za što sam sposoban. Svako ko ima san i stvarno želi nešto postići, mora imati volju.” Stoga ne čudi što uz sjajnu karijeru u MMA-u i fitnessu, može biti ponosan i na druga postignuća.
Na početku dizanja utega i natjecanja, otkrio je da ne bi zaradio puno novca uz taj način života. Zbog toga je odlučio krenuti u karijeru modela koja mu je donijela potrebnu zaradu. Pozirao je poznatim fotografima kao što su Luis Rafael, Dirk Alexander i Kevin De Borger. Već se može pohvaliti s više od 1 100 000 pratitelja na Instagramu i više od 4,1 miliona obožavatelja na Facebooku, zbog čega je jedan od najpoznatijih influencera na području fitnessa. S prvakinjom u fitnessu Oksanom Almom ima kćerkicu. [1] [4] [5]
Pročitajte koje je zanimljive činjenice Erko otkrio o sebi u našem intervjuu i što se krije iza njegovog uspjeha.
Intervju s Erkom Junom
- Erko, prije svega, zanima nas što Vas je dovelo u sport?
Kao dijete, bio sam vrlo aktivan, volio sam izlaziti, igrati se ili plesati. Da, volim plesati! Otac me od malih nogu uvodio u sport, posebno u borilačke vještine. Bavio sam se karateom i taekwondoom. Zapravo, taekwondo je prva mješovita borilačka vještina koju sam isprobao. Od tada neprestano treniram i volim sport. Mislim da se moja ljubav prema sportu oblikovala od malih nogu, što dugujem roditeljima, ali i tome što sam bio vrlo živahno i aktivno dijete.
- Počeli ste s borilačkim vještinama. Koja Vas najviše ispunjava i najviše Vam je pomogla doći ovdje gdje ste sada?
Počeo sam s taekwondoom, koji je bio osnova mog znanja o borilačkim vještinama, a upotrebljavam ga i danas u stojećim borbama. Zatim sam probao kickboxing i otkrio da mi još više odgovara, ali i dalje sam se oslanjao na svoje osnove taekwondoa, naročito prilikom udaranja i boksanja. Moram priznati da sam se sad, nakon nekog vremena, zaljubio u hrvanje, koje mi je postalo najdraži sport. Sviđa mi se njegov intenzitet i činjenica da je stvarno izazovno.
- Prijeđimo sad na Vaše djetinjstvo. Kao dvogodišnjak emigrirali ste s obitelji iz Bosne i Hercegovine zbog rata. Sjećate li se ičega iz tog razdoblja?
Srećom, ne sjećam se puno toga, budući da sam bio tek mali dječak, ali moji su roditelji doživjeli puno teških trenutaka tijekom rata. Zajedno smo se preselili u Njemačku, gdje smo živjeli godinu dana. Zatim smo se ponovno preselili, taj put u Belgiju. Ondje sam počeo živjeti svoj novi život. Međutim, moji su roditelji vidjeli puno loših stvari, zato je bilo dobro što više nisu morali doživljavati slične strahote. Ali iako sam odrastao u Belgiji, volim svoju domovinu i uvijek ću je nositi u srcu.
- Tijekom adolescencije u Belgiji, imali ste reputaciju takozvanog „lošeg momka“. Zašto je to bilo tako i kad biste se mogli vratiti u prošlost, biste li išta promijenili?
Prvi je razlog bio to što sam imao puno problema, recimo da se nisam osjećao dobro kod kuće. Zbog toga sam stalno bježao van, samo sam htio lutati okolo i zato sam znao upadati u nevolje koje su obično završavale tučnjavom. Također, nisam volio školu i sigurno nisam bio sjajan učenik. Nisam baš ponosan na to, ali sve teške situacije koje sam prošao učinile su me čovjekom kakav sam danas. Sve te ulične tučnjave, provođenje vremena na ulici i slično – ne bih ništa promijenio. Samo bih poručio mladima da idu u školu jer je to zaista važno i potrebno. To kažem i svom djetetu.
- Ali onda se nešto promijenilo i pogurnulo Vas je dalje. Što je to bilo?
Promijenila se činjenica da sam došao do teretane preko prijatelja, gdje me trenirao izvrstan trener Bill Richardson. Vidio je da sam prilično agresivan, ali istodobno aktivan dječak. Upravo sam to bio u to vrijeme. Zbog toga me uzeo “pod svoje” i naučio me kako prenijeti sve svoje probleme, energiju i agresiju u sport. To mi je puno pomoglo. Istovremeno sam otkrio da me sport smiruje, ali mi također daje pravi smjer u životu.
- Svi znamo da su počeci uvijek teški. Jesu li prvi treninzi s Billom Richardsonom bili jednako zahtjevni? Što ste morali proći ili čega ste se morali odreći?
Počeci su uvijek izazovni, ne samo u sportu, nego i u poslu ili svakodnevnom životu. Važno je ustrajati i ne odustati. U početku je s Billom bilo teško, doslovno me htio ubiti. Kako bih vam dao jasniju predodžbu, toliko sam žestoko trenirao da se nisam mogao vratiti kući biciklom ili pješice nakon treninga. I upravo mu je to bio cilj – trenirati toliko da zaboravim na druženja, borbe vani i sve svoje probleme. Morao sam naporno raditi tijekom treninga, a zatim otići ravno kući i vratiti se sljedeći dan. I na moje iznenađenje, to mi se svidjelo, motiviralo me i gurnulo naprijed. Također sam primijetio da je to usrećilo i moju mamu i napokon joj je bilo drago što ne visim vani ili bježim od kuće. Sve dugujem sportu, u to vrijeme naročito bodybuildingu.
- Jeste li radili neke početničke greške prilikom vježbanja?
Naravno, radio sam greške. Prije treninga s Billom Richardsonom, trenirao sam sâm jer sam želio početi s fitnessom zbog problema s nogom. Pa, to nije bila moja najbolja odluka. Ali kad si mlad, misliš da sve najbolje znaš, a to mi je ujedno bio i najveći problem. Međutim, samo smo ljudi, kako se kaže – mladost ludost. Mislio sam da znam sve i htio sam raditi sve po svom, ali shvatio sam uz Billa da moram slušati starije i iskusnije kako bi me naučili što je ispravno, a što ne. Mislim da je vrlo važno moći prihvatiti kritiku. Ako je netko kritičan prema vama, trebate ga saslušati i razumjeti. Nakon toga, preporučljivo je da ispravite svoju pogrešku jer u protivnom niste ništa naučili iz kritike i ona vas neće nikamo odvesti. I tako ostajete na istoj točki.
- Međutim, uspjeh i naporan rad imaju i svoje mračne strane. Jeste li pretrpjeli neke ozljede tijekom borbe?
Da, naravno, ozlijedio sam se više puta, čak i kad sam se bavio fitnessom i bodybuildingom. Ali moram reći da se to ne može usporediti s MMA-om. Ondje sam imao ozbiljnih ozljeda. S MMA-om nikad ne znate kad bi vam se nešto moglo dogoditi. Napravite malu pogrešku i odmah imate problem, na primjer s koljenom, laktom ili šakom. Mislim da 90 % ljudi koji su ozlijeđeni u MMA-u odlaze kući znajući da se možda više nikad neće vratiti na trening. Međutim, ozljede su uobičajene u MMA-u. Slomio sam nos tri puta!
Možete razderati uho, ozlijediti laktove, slomiti nekoliko kostiju, ali ako nešto stvarno volite, uvijek ćete se tome vraćati. I to me tjera naprijed. Kao i moja narav koja me prisiljava da svima dokažem da ja to mogu. Međutim, bilo je trenutaka kad sam želio odustati, ali u presudnom trenutku zastao bih na neko vrijeme i promijenio mišljenje. To se događalo uglavnom prije utakmica; mislim da će me sad razumjeti puno boraca. Čekate borbu i pitate se za što je zapravo dobra. Ali onda kad se borite, a pogotovo kad pobjeđujete, to je nezamjenjiv osjećaj. A taj je osjećaj upravo ono što vas tjera naprijed jer ga želite ponovno doživjeti – nevjerojatan osjećaj pobjede.
- Što Vas je natjeralo da nastavite i ne odustanete unatoč ozljedama?
Mislim da me moj karakter natjerao da naučim živjeti s tim. Osobnost se oblikuje posebno u djetinjstvu kad sve ima ogroman utjecaj na vas. Sve što vidite, što se događa kod kuće, ali i onaj tko vas poučava. Uvijek sam pokušavao pokazati okolini u čemu sam dobar. Ako bih deset puta pao, ustao bih i pokušao ponovno. To je snažan dio mog karaktera, što je velika prednost pored mojih sportskih kapaciteta.
- Znamo da je motivacija neophodna. Što ili tko Vas motivira?
Kao prvo, važno je da uvijek imate prave ljude, rodbinu i prijatelje uz sebe, ljude koji imaju pozitivan način razmišljanja. To je ono što će vas držati na pravom putu. Međutim, ti bi ljudi također trebali imati vlastite životne ciljeve, bilo da se radi o sportu ili drugim životnim područjima. Jer ako se okružite negativnim ljudima, uskoro ćete postati baš poput njih. Drugo, pratim uspješne hrvače, sportaše i glumce ili bilo koga tko me na neki način motivira. Najviše me motiviraju ljudi koji nemaju gotovo ništa, a svejedno su sretni. Recimo, osobe s invaliditetom koje ne mogu hodati ili osobe koje zarađuju minimalnu plaću. Neki se žale na sitnice i imaju odgovore na sve – danas sam preumoran, ne da mi se ništa raditi i slično. Ali moramo shvatiti da postoje razni ljudi s drukčijim životnim pričama od naše u svijetu i da smo mi ostali zapravo vrlo sretni.
- Postoji li neki motivacijski citat koji vam se sviđa i koji slijedite?
Naravno, najdraži mi je “Tko ne riskira, ne profitira”. Oduvijek je bio, imam ga čak i tetoviranog na bicepsu. Ako ne riskirate u životu, nikad nećete znati što ste mogli postići. I toga sam se držao cijeli život. Slijedim taj moto od početka karijere. Riskiram. Kupio sam kartu vlastitim novcem i otišao sam u Ameriku. Zatim sam otišao u Rusiju i Kinu kako bih izvukao najviše iz svoje karijere. Ponekad sam previše riskirao, ponekad je uspjelo, a drugi put nije, ali to je život. Na primjer, moja prva borba bila je ogroman rizik jer je moj ugled bio na kocki. Kad sam prvi put stao u oktagon, gledalo me 18 000 ljudi, uživo i na internetu. Nitko nije znao tko je taj borac s iskustvom u fitnessu. Previše sam riskirao jer sam vrlo lako mogao izgubiti. U tom slučaju, svi bi me odmah zaboravili, ali mogao sam i pobijediti. Tako vidim stvari; jednostavno morate riskirati u svom životu.
- Muzika također može biti odlična motivacija tijekom vježbanja. Koju muziku slušate za vrijeme treninga? Može li vas pokrenuti za bolji učinak?
Sve ovisi o mom danu i kakav se ujutro probudim. Volim slušati folk, trap, hip-hop, techno ili techno house. Međutim, mogao bih i slušati nešto sasvim drukčije svaki dan. Kad treniram, ovisi o tome kakav je trening, ali obično ne slušam muziku dok vježbam. Pa, osim treninga snage, jer me u tom slučaju muzika može odgovarajuće motivirati. Pogotovo ako treniram sam, tada me glazba pokreće i mogu učiniti puno više. Ne slušam muziku tijekom drugih vrsta treninga, grupnih ili ne.
- Pobijedili ste u nekoliko sportskih natjecanja. Na koja ste od svojih mnogih dostignuća u fitnessu i borilačkim vještinama najponosniji?
Mislim da je to moja prva borba MMA- u osmerokutu. Bio je to ogroman korak u mom životu i karijeri. Kao što sam već spomenuo, bilo je nevjerojatno puno ljudi i to je bio ogroman rizik. Obavio sam dobar posao i probio se u svijet MMA-a. Kad sam u tome uspio, život mi se potpuno promijenio. Bilo je to najvažnije natjecanje na kojem sam sudjelovao.
- Porazgovarajmo na trenutak o tome koja je osnova Vašeg uspjeha. Kako izgleda Vaš trening tijekom običnog dana i prije natjecanja ili borbe?
Obično započinjem dan oko 10 ujutro jer volim spavati i prava sam suprotnost ranoraniocu. Moj je prvi trening oko 11 i obično je vrlo intenzivan, dok je večernji trening opušteniji. Ujutro imam ili grappling ili borbu sa sparingom ili fizički trening. Navečer se bavim kickboxingom, hrvanjem ili nečim sličnim. Kad se pripremam za natjecanje, uvijek imam dvofazni trening, ponekad i jedan dan odmora. Taman kad osjetim da je moje tijelo umorno, pružim mu jedan dan odmora. Izvan natjecateljskog razdoblja, dnevno imam jedan do dva treninga, ovisno o intenzitetu. Međutim, stalno treniram i da ne treniram, vjerojatno bih poludio.
- Koje dijelove mišića najviše volite trenirati i obrnuto, koje najmanje volite?
Moram priznati da se više ne bavim puno fitnessom. Trenutno se, međutim, vraćam na trening snage, jednom tjedno. Obično radim čučnjeve s mrtvim dizanjem, potiske s klupe, čisto mrtvo dizanje ili vojne potiske (potiske s velikim dvoručnim utegom ispred glave). Da budem iskren, više volim mrtvo dizanje, ali volim i čučnjeve, potiske s klupe, zapravo volim sve. I tako izgleda moj trening snage, jednom, najviše dvaput tjedno, kako bih održao snagu i eksplozivnost. Ali prije toga bilo je drukčije, znao sam trenirati svaki dan. U to sam vrijeme redovito trenirao ramena, to mi se jako sviđalo, jer su se mogla brzo napumpati i bila su ogromna. Ali to više ne radim jer bi mi ramena brzo trošila kisik, a to ne bi uspjelo u MMA-u ili hrvanju.
- Radite li i kardio vježbe? Ako da, koje su vam najdraže?
Da, radim kardio vježbe. Prije sam manje radio kardio, ali sad obično radim intervalne i kružne treninge dva puta tjedno, ali su stvarno intenzivni. Obično jedan krug traje 5 minuta i napravim ga pet puta, ili napravim trominutni krug devet puta.
- Što je s Vašom prehranom? Kako izgleda Vaš plan prehrane na običan dan i prije natjecanja ili borbe?
Trenutno je moja prehrana potpuno drukčija nego kad sam se bavio bodybuildingom i fitnessom. Tada sam znao jesti 5 – 6 porcija dnevno i prehrana mi je bila zaista stroga. Otkad se bavim MMA-om, otkrio sam da u borilačkim vještinama sagorijevate puno više kalorija, tako da si mogu priuštiti da jedem puno više. Jako volim jesti i jedem gotovo sve.
Naravno, i dalje strogo jedem 3 obroka dnevno, na primjer zobene pahuljice, a zatim svježi sir. Međutim, ponekad si priuštim što god želim jer ću to ionako potrošiti i ostati u formi. Ali tijekom pripreme za natjecanje, više pažnje posvećujem prehrani. Tada se hranim zdravo kako bih mogao ponovno jesti bilo što nakon natjecanja.
- Izmjenjujete li fazu povećanja (bulking) s fazom smanjenja (ripping) ili pokušavate zadržati isti režim tijekom cijele godine?
Da budem iskren, više me nije briga za fazu pumpanja. To je čudno jer prije sam uvijek mislio da moram ići u teretanu svaki dan, jer bi mi mišići nestali ako dva dana ne vježbam. Ali uopće ne mislim tako. Iako se više ne bavim fitnessom, najviše jednom tjedno, i dalje održavam oblik tijela. To je prirodno jer sam se dugo bavio fitnessom. Ali to radim i zbog MMA-a, u kojem također angažiram ogromnu količinu mišića. Moj oblik malo se promijenio, ali to je jednostavno zato što se tijelo prilagođava vašim trenutnim aktivnostima. Mislim da je najvažnije biti aktivan i tako održavati mišiće.
- Prijeđimo na neke grešne užitke. Koja je Vaša omiljena hrana za varanje?
Moja omiljena hrana za varanje ćevapi su s lukom, kajmakom i puno hljeba.
- Već neko vrijeme surađujete s našom markom GymBeam. Zašto ste odabrali GymBeam i koji su Vam proizvodi među omiljenima?
Izuzetno sam zadovoljan markom GymBeam. Prije svega zbog ljudi koji stoje iza te firme jer su vrlo dragi i ljubazni. I drugo, imaju nevjerojatne proizvode. Nosim odjeću GymBeam gotovo svaki dan. Posebno volim kompresijske kratke hlače i tajice, koje su stvarno savršene za trening. Ali vjerojatno najviše upotrebljavam njihovu opremu za vježbanje kod kuće. Uglavnom trake za otpor, šipke za sklekove i zgibove te, naravno, prostirku za vježbanje. Budući da ih upotrebljavam svakodnevno, mogu reći da su izvrsne kvalitete i po povoljnoj cijeni. Mislim da omjer cijene i kvalitete proizvoda čini GymBeam neusporedivom markom u odnosu na konkurenciju.
- Koja su Vam 3 dodatka prehrani neophodna svaki dan i zašto?
Glutamin, BCAA i taurin – redovito ih upotrebljavam. Naravno, svatko od nas više voli različite stvari, ali za mene su te tri najvažnije. Jednostavno je nemoguće uzimati sve vitamine i aminokiseline koji su tijelu potrebni iz prehrane i zato uzimam dodatke prehrani. Taurin me uvijek pokrene prije treninga, što mi je stvarno potrebno jer je moj trening fizički zahtjevan, naročito hrvanje i borbe. A upravo taj dodatak odgađa oksigenaciju mišića, pojavu koja ima ograničavajući učinak na moje sportske performanse.
Možda će vas zanimati i ovi proizvodi:
- Dakle, već znamo što se krije iza Vašeg uspjeha u svijetu fitnessa i borbi. Međutim, istina je da ste također model i čak ste imali vlastitu marku odjeće. Jeste li razmišljali odustati od hrvanja i natjecanja te jednostavno započeti posao?
Uvijek nešto smišljam. Na primjer, MMA, fitness, snimanje, uvijek nešto radim, a istovremeno planiram nešto novo za budućnost. Volim postaviti cilj i raditi na njemu. Uostalom, neću biti zauvijek mlad i u savršenoj kondiciji. Svi starimo. Doći će vrijeme kad će sve prestati. Dakle, moj je plan stvoriti kombinaciju teretane za borilačke vještine, ali i fitness ili CrossFit. Želim tražiti talente i pomoći mladima. Kao mladić, dobio sam pomoć, zato bih je želio proslijediti. Želio bih naučiti djecu i tinejdžere da mogu biti uspješni u sportu i voditi ih na pravi način. To je moj san.
- Imate više od 1 100 000 pratitelja na Instagramu. Smatrate li se influencerom i uzorom ljudima?
Ne smatram se uzorom ili influencerom. Ja sam Erko, Ermin Jun i ja sam onaj tko jesam, nemam što skrivati od ljudi. Oduvijek sam bio takav, radio ono što volim i pokušavao motivirati ljude. A ono što najviše želim pokazati ljudima jest da mogu sve i da trebaju isprobati sve što žele. Mislim da je vrlo važno sve pokazati i ništa ne skrivati. Mnogo je poznatih osoba na svijetu koje vam neće reći i pokazati sve onako kako jest i radije će to sakriti. Na društvenim mrežama naći ćete puno ljudi koji se prave da je sve savršeno, ali nije. Jednostavno ću nastaviti ono što radim i u čemu uživam jer to sam ja. Međutim, sigurno se ne smatram uzorom ili influencerom.
- A što je s Vama? Imate li svog idola ili nekoga tko vas nadahnjuje?
Da, imam, ali već dugo razmišljam o tom pitanju. Puno su mi puta u životu postavili slično pitanje, naročito tijekom moje karijere i uvijek bih rekao nešto poput: “Nemam pojma…”. Ali nakon jednog vikenda, pronašao sam svog idola, pronašao sam čovjeka kojeg zaista volim jer je tip sa zlatnim srcem, koji je dokazao da nije samo najbolji sportaš na svijetu. Ima najbolju dušu i srce i to osobno jako cijenim. Govorim o Khabibu Nurmagomedovu. U oktobru 2020., nakon pobjede u borbi u oktagonu, objavio je kraj karijere. Posvetio je zadnju pobjedu svom ocu, treneru i mentoru, sve u jednom, koji je nedavno preminuo od bolesti COVID-19. To je bila njegova zadnja borba kojom je završio karijeru, zavjetovao se majci i održao riječ.
Objavio je da se neće vratiti u ring bez oca. Ali takav iskusan momak mogao je odraditi još barem 10 borbi. Nikad u životu nije izgubio. Ima najbolje rezultate, ali je i dalje čovjek. Pokazao je da je pun emocija i da ima dobru dušu. Cijenim to i upravo me to nadahnjuje. I ne samo mene, nego i cijeli svijet. Pravi je karakter najvažniji i nije važno što ste najbolji sportaš ako niste dobra osoba.
- I na kraju, što biste željeli poručiti svojim obožavateljima?
Prije svega, želio bih im od srca zahvaliti na podršci tijekom moje karijere, ali i izvan nje, zaista to cijenim. Volio bih da uistinu probaju sve u životu. Nemojte se bojati da ćete pasti jer se to događa u životu. Ono što je zaista važno jest ustati i nastaviti se boriti. U životu sam isprobao nebrojene stvari i ne žalim ni za jednom. Ni najlošiji trenuci, kad sam doslovno pao na dno i nisam imao pojma kako se vratiti odatle. Doživjet ćete takve situacije u životu, ali najvažnije je prebroditi ih. Tu započinje vaš uspjeh. Želio bih to reći svim mladim ljudima i svojim obožavateljima, kojima dugujem veliku zahvalnost. Znajte da sve radim samo za vas. Hvala vam!
Ako ne želite čitati, pogledajte kratku verziju našeg intervjua s Erkom:
Dakle, koja vam se Erkova strana najviše sviđa? Kao borac MMA-a, influencer, model ili glazbenik? Slobodno podijelite svoje mišljenje s nama u komentarima i ne zaboravite podijeliti ove podatke o Erku i njegovim postignućima.
Dodaj komentar