Zašto smo lijeni i što možemo učiniti u vezi s tim?

• Planirali ste veliko čišćenje kuće za vikend, ali na kraju ste samo bacili sve u ormare jer je lakše?
• Htjeli biste se početi zdravo hraniti, ali ne želite kuhati, zato ćete na kraju opet jesti brzu hranu?
• Odvajate li sat vremena za vježbanje koji ćete na kraju provesti ležeći na kauču jer se ne možete natjerati da ustanete?
• Imate puno zadataka na poslu, ali umjesto da ih radite, cijeli dan razmišljate o tome što ćete prvo napraviti, sve dok ne dođe do točke kad na kraju ništa ne obavite?

Kao što vidite, lijenost može imati puno oblika. Kad bismo napravili definiciju koja nam približava lijenost, izgledala bi otprilike ovako:

“Osoba je lijena ako može obavljati određenu aktivnost kojom bi se trebala baviti, ali nije voljna uložiti dovoljno napora da to napravi. Čini to ili površno ili baveći se drugom, manje dosadnom aktivnosti ili ne radeći ništa.” [1]

Vidite li sebe kao takve? Svakako niste sami. Međutim, možda ćete vas iznenaditi činjenica da nije sve vaša krivica. Na lijenost utječe u određenoj mjeri naša genetika. U današnjem ćemo članku govoriti o tome kako je to moguće, što na to utječe, a naučit ćemo i nekoliko savjeta kako prevladati lijenost.

Jesu li naši preci krivi što smo lijeni?

Oblik lijenosti u nama oduvijek je instinktivno kodiran. Naši su preci živjeli u vrijeme kad su se morali boriti za ograničena sredstva i biti u stanju bježati od neprijatelja i grabežljivaca. Ulaganje truda bilo u što osim akutne kratkoročne prednosti nije im imalo smisla i moglo ih je koštati života. Trenutna želja koju su razvili dovela ih je do neposrednog djelovanja. Nije bilo potrebe za dugoročnim planiranjem, pripremom ili osmišljavanjem strategije. [2-4]

Mi se razlikujemo od tih ljudi. Ne borimo se za opstanak, a dugoročna strateška aktivnost dovodi do najboljih rezultata. Ipak, imamo instinktivno kodirano da pokušamo uštedjeti energiju. To se može očitovati, na primjer, u tome da se ne želimo upuštati u apstraktne projekte u kojima nemamo određeni ishod. Svaka se osoba razlikuje po tome koliko je sposobna nadvladati taj instinkt. To također može imati veze s time koliko smo uspješni u stvarima koje radimo.

Možda će vas zanimati i ovi proizvodi:

Kakav utjecaj ima genetika na lijenost?

Možda ćete se iznenaditi kad saznate da su genetske informacije koje ste dobili od roditelja u određenoj mjeri krive za vašu lijenost. Kakve to veze ima bilo s čim?

Evolucija je oblikovala naš mozak da pozitivno reagira na prirodne nagrade poput hrane, seksa ili tjelovježbe. Nakon tih aktivnosti osjećamo zadovoljstvo koje dolazi od dopaminskog sustava našeg mozga. Vrlo je važan za tijelo jer mu pomaže da preživi. Zadovoljstvo koje osjećamo nakon neke aktivnosti može donekle izazvati ovisnost. U tom slučaju želimo ponoviti tu aktivnost. Ali to nas dovodi do srži problema. Nakon određenih aktivnosti osjećamo se dobro. Ipak, često možemo imati problem prisiliti se na obavljanje posla jer to jednostavno ne želimo. To znate po sebi. Kretanje je prirodan dio života, znate da je osjećaj nakon vježbanja zaista sjajan, ali svejedno ne možete ustati s kauča i početi. Kako je to moguće?

Odgovor na to pitanje znanstvenici su pokušali saznati pokusima. Nažalost, to u takvim vremenskim okvirima ne bi bilo izvedivo za ljude, a na scenu bi stupili mnogi sporedni čimbenici. Istraživanje je provedeno na miševima. Znanstvenici su ih podijelili u dvije skupine – jednu koja trči više i drugu koja trči manje. Otkrili su da čak i nakon 10 generacija, potomci aktivnijih miševa trče 75 % više nego potomci manje aktivnih miševa. Razlike se mogu uočiti čak i nakon 16 generacija, kad su potomci aktivnijih miševa trčali 11 kilometara svaki dan, a potomci manje aktivnih samo 6,5 kilometara. To istraživanje sugerira da genetika u određenoj mjeri može utjecati na želju da budete fizički aktivni. [5-8]

Kako nadmudriti druge uzroke lijenosti?

Instinkt i genetika su jedno, ali postoji i potreba za prepoznavanjem uloge odgoja, koji ima neupitan utjecaj na naše ponašanje. Neka se djeca odmalena potiču da aktivno provode svoje slobodno vrijeme, bave se sportom, pješače umjesto da se koriste javnim prijevozom i slično. Ona nose te navike sa sobom u odraslu dob i smatraju ih normalnima i prirodnima. Ne vode sve tim putem od djetinjstva. Neki roditelji svuda voze svoju djecu, ne prijavljuju ih na izvannastavne aktivnosti ili im čak dopuštaju da provode dane sjedeći za računalom.

Odgoj i genetika sad se ne mogu promijeniti, zato se usredotočimo na čimbenike koji su povezani s lijenošću, a koje možete promijeniti.

1. Postavite svoje ciljeve

Osobi koja ima svrhu u životu ili jasno definiran cilj puno je lakše baviti se aktivnostima koje vode do njegovog postizanja. Međutim, on mora biti realan za tu osobu kako bi ga postigla. Ako si postavite prevelik cilj, možda ćete se toga bojati, što će vas prije dovesti do izbjegavanja aktivnosti koje vode do njegova postizanja.

Kako pravilno postaviti cilj?

Naučiti pravilno postaviti ciljeve može u konačnici učiniti vaš život puno sretnijim. Postizanje cilja vrlo je zadovoljavajuć osjećaj. Kako to ostvariti?

Pokušajte da vaš cilj bude:

• konkretan
• mjerljiv
• ostvarljiv
• bitan
• pravovremeno. [9]

Jasno definiran cilj puno je lakše postići. Također će vam pomoći kad sa sigurnošću kažete da ste ga postigli. Lijepo je odlučiti da ćete smršavjeti. Ali kako znate da ste ispunili taj cilj?

Prema tim kriterijima, vaš cilj mogao bi, primjerice, izgledati ovako:

• Gubit ću kilogram masti mjesečno.
• Trčat ću najmanje 5 km u jednom potezu bez zaustavljanja.

Kako biste lakše postigli svoj cilj, podijelite taj veliki cilj na nekoliko manjih koji vode do njegova postizanja i tako se odnose na kraće razdoblje.

Na primjer, podciljevi mogu izgledati ovako:

• Ovaj ću tjedan izbaciti šećer iz kave i prestati piti slatka pića i alkohol.
• Ovaj ću tjedan trčat tri puta po četrdeset minuta

Ako naučite postavljati ciljeve prema tim pravilima i prilagođavati ih kako bi bili ostvarivi, proces će biti puno jednostavniji.

2. Pronađite svoju motivaciju

Vjerojatno bi bio izazov natjerati milijunaša da odrađuje 12-satne smjene u tvornici s minimalnom plaćom ako sam ne vidi smisao toga. Kao što vjerojatno ne bismo natjerali osobu koja ne voli životinje da volontira u azilu za pse. Ako osjećate da se i vi svakodnevno borite s aktivnostima koje ste si zacrtali, možda lijenost uopće nije problem. Možda samo niste motivirani dovoljno jer niste odabrali pravi cilj.

Pokušajte razmisliti o stvarima koje ne želite raditi. Prisiljavate li se na vježbanje svaki dan kako biste smršavjeli? Možda zapravo mršavljenje nije ono što stvarno trenutno želite. Možda je to samo pritisak drugih, tako da se osjećate kao da biste trebali nešto učiniti, ali sami niste uvjereni. Trebali biste imati potpuno drukčiji cilj sami i to je u redu.

Kad ga pronađete, vidjet ćete da će vam biti puno lakše obavljati aktivnosti koje vode do njega. Na tom putovanju postavite si djelomične ciljeve i centar za dopamin nagradit će vas za ono što ste postigli.

3. Odredite prioritete

Znajući da imate puno stvari koje morate obaviti, može biti još teže početi ih raditi. To je prirodno. Mozak vidi prepreku i traži najlakši način da se s njom nosi. Lako je potrošiti puno vremena umjesto da provedete produktivan dan razmišljajući o tome što učiniti prvo i kako sve isplanirati. A rezultat? Potrošite samo nekoliko sati na zadatke, niste ništa dovršili, a uz to se kajete zbog toga što ste bili lijeni.

Ne mora tako završiti. Temelj uspjeha jest da naučite kako odrediti prioritete pred izazovima. Podijelite ih u tri kategorije:

• Hitni – zadaci koji se ne mogu odgoditi.
• Važni – zadaci koji su vam važni. To također uključuje aktivnosti koje postaju hitne u slučaju odgode (npr. plaćanje računa).
• Nevažni – zadaci kod kojih se ništa ne događa ako ih ne obavite. To može uključivati slaganje odjeće u ormaru ili pečenje nedjeljnog deserta.

Uvijek biste trebali moći obaviti hitne zadatke. Istodobno, bilo bi idealno da možete pravodobno riješiti važne zadatke prije nego što postanu hitni. Kad naučite kako obavljati dužnosti postupno prema njihovom prioritetu, nećete gomilati zadatke s kojima se nećete moći nositi. Bit ćete manje pod stresom, a imat ćete i više vremena za svoje hobije. Ako slučajno ne rješavate zadatke u kategoriji nevažnih, to nije važno, stoga se ne morate brinuti zbog toga. [10]

4. Prestanite se brinuti o tome što drugi misle

Strah od onoga što bi drugi mogli reći često može biti razlog zašto se bojimo isprobati nove stvari.

• Što bi drugi ljudi u teretani mislili o meni da počnem ondje vježbati?
• Što bi moja obitelj rekla da promijenim posao?
• Što bi drugi rekli da pokrenem vlastiti posao?
• Kako bi moji prijatelji reagirali da počnem gubiti kilograme?

Prirodno je bojati se nepoznatog. Ali ne možete dopustiti da vas strah od drugih spriječi da učinite ono što želite. Na kraju, ionako je sva odgovornost vaša. To su vaši ciljevi, vaše želje i vaši snovi, a ne tuđi. Vi ste ti koji će doživjeti uspjeh ili neuspjeh. Ako netko drugi ima problem s onim što želite napraviti, možda projiciraju svoj problem na vas, stoga se nemojte obeshrabriti i pokušajte se okružiti ljudima koji će vas podržati i stati iza vas.

5. Pobijedite svoj unutarnji strah

Ova je točka usko povezana s prethodnom. U ovom slučaju, međutim, vaš strah kočnica je koja vas sprječava da izađete iz svoje zone udobnosti. Kao rezultat toga, ostajete nepromijenjeni u začaranom krugu svoje nesigurnosti i ne idete naprijed. Možda čak i krivite sebe što ste lijeni i nesposobni promijeniti se, a vaš unutarnji strah jača. Metoda s tri scenarija i spoznaja da je pravljenje grešaka normalno mogli bi vam pomoći u rješavanju tog problema. Čak su i poznati znanstvenici napravili puno pogrešaka prije nego što su došli do nekog revolucionarnog izuma. Uzmite njih za primjer.

6. Usredotočite se na svoj način života

Očigledna lijenost može biti uzrokovana i načinom života. Možda biste doista htjeli napraviti neke promjene ili obaviti težak posao, ali nemate fizičku snagu. Ako mislite da vas se prethodne točke ne tiču i ne bojite se, naprotiv, imate jasan cilj, motivaciju i plan, pokušajte se usredotočiti na način života i odgovorite na sljedećih nekoliko pitanja:

• Jedete li dovoljno?
• Imate li preveliki kalorijski deficit?
• Pijete li dovoljno tekućine?
• Pijete li previše?
• Obraćate li pozornost na unos dovoljno mikronutrijenata, poput vitamina i minerala?
• Spavate li dovoljno?
• Jeste li preopterećeni u nekim područjima (posao, sport)?
• Jeste li pod pretjeranim stresom?

Ako mislite da je neko od tih područja povezano s vašim nedostatkom volje, pokušajte se usredotočiti na njega. Naši članci o zdravoj prehrani, vježbanju, stresu ili snu mogu vam pomoći.

7. Posjetite liječnika

Stanje koje se u nekim okolnostima može doimati kao lijenost, u nekim je slučajevima često povezano s brojnim različitim psihijatrijskim bolestima. Obično osobe koje pate od depresije mogu doći do točke u kojoj ne mogu čak ni ustati iz kreveta. Ako mislite da ste jedna od tih osoba, nemojte se oslanjati na savjete iz internetskih rasprava i obratite se stručnjaku. [12]

Što smo naučili?

Mogli bismo sad navesti desetke drugih savjeta za prevladavanje lijenosti, ali nijedan od njih neće uspjeti osim ako ne shvatite uzrok svoje lijenosti. Prihvatite činjenicu da to u određenoj mjeri može biti uzrokovano ugrađenim instinktom, genima ili odgojem, ali nemojte se osloboditi odgovornosti. Iako je nekome lakše ne biti lijen, to ne znači da ćete odustati od svih pokušaja aktivnosti. Svi smo mi gospodari svoje sreće, stoga je na nama da ustanemo protiv lijenosti. Pokušajte upotrijebiti naš savjet kako biste se naučili boriti protiv njenih najčešćih uzroka i radovati se napretku koji postižete. Čak i najveći lijenčina s kauča može učiniti velike stvari.

Što je s vama i lijenošću – borite li se protiv nje svaki drugi dan ili ne znate što ta riječ znači? Podijelite svoja iskustva i savjete o tome kako se borite protiv nje. Ako vam se svidio ovaj članak, ne zaboravite ga podijeliti sa svojim lijenim prijateljima. Možda im možete pomoći da konačno naprave neke promjene u svom životu.

Izvori:

[1] Neel Burton M.D. The Psychology of Laziness – https://www.psychologytoday.com/us/blog/hide-and-seek/201410/the-psychology-laziness

[2] Amy M. Knab, J. Timothy Lightfoot Does the difference between physically active and couch potato lie in the dopamine system? – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20224735/

[3] Janine H Stubbe et al. Genetic influences on exercise participation in 37,051 twin pairs from seven countries – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17183649/

[4] J Timothy Lightfoot Current understanding of the genetic basis for physical activity – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21270357/

[5] Justin S Rhodes Neurobiology of Mice Selected for High Voluntary Wheel-running Activity – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21676789/

[6] Justin S Rhodes et al. Patterns of brain activity associated with variation in voluntary wheel-running behavior – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/14674844/

[7] Erik M. Kolb et al. Mice from lines selectively bred for high voluntary wheel running exhibit lower blood pressure during withdrawal from wheel access – https://biology.ucr.edu/people/faculty/Garland/Kolb_et_al_2013_exercise_addiction_in_High-Runner_mice.pdf

[8] The Science of Laziness – https://www.youtube.com/watch?v=gd7wAithl7I

[9] The Only Way to Eat an Elephant – https://www.psychologytoday.com/us/blog/mindfully-present-fully-alive/201804/the-only-way-eat-elephant

[10] Why is time management key? – https://www.stress.org.uk/why-is-time-management-key/

[11] Blog Terap.io – https://blog.terap.io

[12] Depression – https://www.nimh.nih.gov/health/topics/depression/