Vitamin D i sve što Vam je potrebno znati o njemu

Vitamin D spada među vitamine topljive u mastima i prirodno se nalazi u nekoliko namirnicama. Na raspolaganju je također kao prehrambeni dodatak. Ali uglavnom se stvara endogeno kada ultra ljubičaste zrake sunčanog žarenja prođu u kožu i izazovu sintezu vitamina D. [1]

 


Već od početka srednjeg vijeka ljudi su znali za tvar danas poznatu kao vitamin D. Prvi stručni opis nedostatka vitamina D bio je rahitis zapisan u 17. stoljeću Dr. Danielom Whistlerom (1645) i profesorom Francisom Glissonom (1650). Glavni prijelom u razumijevanju rahitisa bio je razvoj prehrane kao eksperimentalne znanosti 1910-1930. [2]


 

  vitamin D - zašto nam je potreban?

 


“Prema biokemičarima se u suštini radi o hormonu koji se stvara u tijelu kada je koža izlagana ultra ljubičastom zračenju sunčanih zraka. Vitamin D je topljiv u mastima i stvara pet učinkovitih tvari...” [3]

 

Zašto je Vitamin D bitan?

1. Igra važnu ulogu u zdravlju mišića i kostiju. Pomaže ne samo kod apsorbiranja kalcija i fosfora iz crijeva, ali direktno utječe i na mišiće i kosti. Stoga može spriječiti i liječiti bolove mišića, kostiju, kronični umor i osteoporozu.

 

2. Može spriječiti i liječiti poremećaje imunološkog sustava poput astme, reumatoidnog artritisa, dijabetesa tipa I, kronove bolesti ili skleroze. Ojačanjem imunološkog sustava vitaminom D možete spriječiti i liječiti prehladu, gripu i ostale infekcije.

 

3. Regulira rast normalnih i karcinogenih stanica. Iz ovog razloga može igrati važnu ulogu u prevenciji i liječenju raznih vrsta raka, naročito raka debelog crijeva, prostate, pankreasa i dojke.

 

 

4. Stimulira produkciju inzulina u stanicama koje produciraju inzulin u pankresu. Također smanjuje inzulinsku rezistenciju. Iz ovog razloga može vitamin D pomoći u prevenciji i liječenju dijabetesa tipa II.

 

  vitamin D - zašto nam je potreban?

 


5.Suzbija renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS). Renin je kemijska tvar obično producirana u tijelu. Vodi do stvaranja druge kemikalije koja se naziva angiotenzin i odgovorna je za održavanje krvnog tlaka. Angiotenzin također uzokuje oslobađanje tvari s nazivom aldosteron. Ona je također uključena u proces održavanja optimalnog krvnog tlaka. Ukupno se ovaj sustav uzajamno povezanih kemijskih tvari naziva renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS). Ako je RAAS hiperaktivan, uzrokuje visoki krvni tlak (hipertenziju), oboljenje bubrega i zatajenje srca. Vitamin D suzbija RAAS, a zahvaljujući tomu može spriječiti hipertenziju ili druga važna oboljenja.

 

 

6. Utječe na normalnu funkciju kože, stoga može biti koristan kod liječenja kožnih oboljenja poput psorijaze.

 

7. Utječe na zdravlje zuba, stoga je bitan kod prevencije od mnogih dentalnih problema.

 

8. Neophodan je za normalan razvoj i rad mozga. Stoga je bitan u prevenciji i liječenju neuroloških poremećaja poput Alzheimerve bolesti, Parkinsonove bolesti ili autizma. [4]

 

 

Dakle, koje su najveće prednosti vitamina D?

  • kod starijih ljudi dokazano poboljšava mišićnu kontrolu
  • vitamin D je usko povezan sa znatnim smanjenjem rizika nastanka raka debelog crijeva i s mogućim smanjenjem rizika nastanka ostalih vrsta raka - na primjer raka pluća
  • pokazao se kao značajan zaštitini faktor u sprječavanju razvoja multiple skleroze
  • koristi se za poboljšanje raspoloženja kod ljudi koji pate od kroničnih psihičkih poremećaja
  • potencionalna prednost je u reguliranju glukoze uz poboljšavanje ispravnog rada pankreasa [4]
 
 
  Vitamin D izvori hrane

 

Vitamin D i njegovi izvori

Mnogo ljudi je već čulo da ga dobivamo iz sunca. No primamo li iz sunca dovoljnu količinu vitamina D?

 

Sunce

Sunce je glavni izvor vitamina D. Količina dobivenog vitamina D iz sunca razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Postoji nekoliko faktora koji utječu na ovu količinu:

 

geografski položaj - to gdje živite određuje koliko vitamina D možete primiti. Što se nalazite dalje od ekvatora prema sjeveru, to je manji intenzitet sunčanog žarenja. Stoga Vaša koža stvara manje vitamina D ako živite u sjevernim zemljama.

 

 

godišnje doba i dio dana - Vaša koža može stvarati više vitamina D tijekom ljeta, a manje zimi. To je zbog toga što zimi na površinu Zemlje dolazi manje sunčanih zraka. Najbolje vrijeme za sintezu vitamina D jeste od 10.00 do 15.00.

 

Vitamin D od sunca

  

Kreme za sunčanje, zagađenje, hlad, stakleni prozori, odjeća - svi ovi faktori smanjuju količinu UV zračenja koje ulazi u kožu i stoga smanjuje normalnu produkciju vitamina D u koži. Kreme za sunčanje sa zaštitnim faktorom 8 ili više smanjuju sposobnost kože stvarati vitamin D za više od 95%. Oblačnost,hlad i ozbiljno zagađenje smanjuju UV zračenje čak za 50%.

 

 

Dob - u usporedbi s mladim čovjekom, koža starije osobe sadrži mnogo manje 7-dehidrokolesterola. Iz tog razloga sadrži koža starijih ljudi otprilike obično 25% vitamina D3.

 

 

Boja kože - boja naše kože dolazi iz pigmenta u koži koji se zove melanin. Što više melanina imate, to je tamnija boja Vaše kože. Melanin služi kao prirodni zastor od sunca i blokira sunčanim zracima prolaz u deblje slojeve kože. Upravo zato je tamnija koža manje učinkovita kod sinteze vitamina D iz sunca u usporedbi sa svijetlom kožom. 

 

  

Prehrana

Među namirnice koje prirodno sadrže vitamin D spadaju masne ribe - losos, skuša i plave ribe. Vitamin D se također u malim količinama nalazi u povrću, mesu i žumanjcima. 

 

  Vitamin D u prehrani

 

Sadržaj vitamina D u pojedinačnim namirnicama

 U 100g namirnice
Vitamin D
u međunarodnim jedinicama (IU)
Riblja mast 16 000 000
Kakaov maslac 120 000
Haringa 48 000
Tuna 30 000
Kakao u prahu 6 000
Losos 4 000
Sardine u ulju 3 000
Žumanjak 2 000
Gljive 2 000
Vrhnje 200
Jetra 40
Maslac 30
Mlijeko 30

[5]

 

Vitamin D i prehrambeni dodaci

U prehrambenim dodacima se vitamin D nalazi u 2 oblika - D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (kolekalciferol): Ova dva oblika se kemijski razlikuju samo strukturom bočnog lanca. Vitamin D2 proizveden je UV zračenjem ergosterola u kvascima. Vitamin D3 proizvodi se ozračivanjem 7-dehidrokolesterola iz lanolina i kemijskom promjenom kolesterola. Može se činiti da su vitamini D2 i D3 jednaki što se tiče nutritivnih vrijednosti, ali kod visokih doza je vitamin D2 manje učinkovit. D3 je životinjski oblik, a D2 biljni oblik vitamina D. Vitamini D2 i D3 nisu biološki aktivni, moraju se obraditi u tijelu kako bi imali djelovanje. [6]

 

  Vitamin D - dodatak prehrani

 

Kome najčešće nedostaje vitamin D?

• sportašima

• trudnicama i dojiljama

• djeci

• ženama u menopauzi

• ljudima čija prehrana sadrži malo vitamina D

• ljudima koji imaju problema s bubrezima

 

Koliko vitamina D nam je potrebno?

Preporučeni dnevni unos ili Recommended Dietary Allowance (RDA) je prosječna dnevna doza koja je dovoljna kako bi ispunila zahtjeve za hranjive tvari gotovo kod sviju zdravih ljudi.

 

Preporučena dnevna doza (RDA) vitamina D

Navedena je u međunarodnim jedinicama (IU) i u mikrogramima (mcg); biološka aktivnost 40IU jednako je 1 mcg. 

 

Dob

Muškarci

Žene

0 - 12 mjeseci

400 IU (10 mcg)

400 IU (10 mcg)

1 - 13 godina

600 IU (15 mcg)

600 IU (15 mcg)

14 - 18 godina

600 IU (15 mcg)

600 IU (15 mcg)

19 - 50 godina

600 IU (15 mcg)

600 IU (15 mcg)

51 - 70 godina

600 IU (15 mcg)

600 IU (15 mcg)

više od 70 godina

800 IU (20 mcg)

800 IU (20 mcg)

 

Predoziranje vitaminom D

Uzimanje suviše velike dnevne doze vitamina D, na primjer 50 ili višestruko veća količina preporučene dnevne doze u trajanju od nekoliko mjeseci može izazvati toksičnost. Među rane simptome spadaju gubitak apetita, mučnina i povraćanje, prekomjerna žeđ, slabost, nervoza i visoki krvni tlak.

  

Prekomjerna količina može također povećati razinu kalcija u krvi što vodi do venozne i tkivne kalcifikacije te slijedi oštećenje srca, vena i bubrega. Primjena dodataka kalcija (1000 mg / dan) i vitamina D (400 IU) kod žena poslije menopauze bila je spojena sa 17%-nim porastom rizika nastanka bubrežnih kamenaca tijekom 7 godina. Prekomjerno sunčanje ne uzrokuje trovanje vitaminom D. Primiti toliko vitamina D iz prehrane da uzrokuje toksičnost veoma je nevjerojatno. [6]

  

Vitamin D - Predoziranje, je li to moguće?

 

Otkriće vitamina D

Moderna povijest vitamina D počela je 1800. godine kada je bilo zabilježeno da su djeca koja žive u gradu prije oboljela od rahitisa nego djeca koja su živjela na selu. Pola stoljeća kasnije saopćio je znanstvenik Palm da se djeci odgajanoj u toplijoj klimi praktički nikad nije razvio rahitis. 

  

Drugi znanstvenici su zapazili da su ljudi koji pate od raka kože imali manju učestalost druge vrste raka i također manju cjelokupnu smrtnost od sviju oboljenih od raka u sunčanijim područjima. Ovim promatranjima nije bila obraćana gotovo nikakva pažnja, a podaci su stagnirali sve do 1970. godine kada su bile napravljene mape sa stopama smrtnosti na rak. Proučavanjem ovih mapa dokazali su Cedric i Frank Garland iz Johns Hopkins Univerziteta snažan latitudni prijelaz prema stopi smrtnosti na rak debelog crijeva 1980. godine. Pretpostavljali su da su veće razine spojeva vitamina D i unosa kalcija kod ljudi na jugu bili odgovorni za smanjenu učestalost raka. Edward Gorham i njegove kolege proveli su studije u kojima su otkrili da serum spoja vitamina D uzrokuje smanjenje rizika nastanka raka. William B. Grant je zatim proveo brojne ekološke studije u kojima je proširio teoriju vitamina D i na druge vrste raka. [7]

   

Vitamin D - Zašto koristiti?

 

Nedostatak vitamina D ili “Engleska bolest”

Sir Edward Mellanby (Velika Britanija) bio je uznemiren ekstremno visokom učestalošću rahitisa u Ujedinjenom Kraljevstvu, a to naročito u Škotskoj. U suštini je ova bolest još uvijek poznata kao "Engleska bolest". Nakon što je pregledao radove McColluma, Sir Mellanby proglasio je da rahitis može biti uzrokovan dijetalnim nedostatkom.

 

Iskoristio je prehranu koju su dnevno potrošili stanovnici Škotske kod kojih je bila najveća učestalost rahitisa. Njihova je prehrana sadržavala naročito zobene pahuljice. Ovu je prehranu probao na svojim psima koje je držao u zatvorenom prostoru izvan dohvata sunčanih zraka. Kod pasa se pojavio rahitis koji je bio identičan s ljudskim oboljenjem. Sir Mellanby izliječio je oboljenje uljem od jetre bakalara i pretpostavljao je da je možda vitamin A odgovoran za prevenciju od rahitisa. McCollum zapazio je ovo otkriće i odlučio je testirati pretpostavku da je vitamin A odgovoran za izliječenje rahitisa. Preko ulja jetre bakalara unio je kisik koji je uništio vitamin A, a time ovaj lijek više nije bio sposoban spriječiti nedostatak vitamina A, ali imao je sposobnost liječiti rahitis. McCollum došao je do zaključka da je faktor koji liječi rahitis novi vitamin koji se zove vitamin D. [8]

 

Raket - nedostatak vitamina D

 

Nove tvrdnje o vitaminu D

Vitamin D u suštini je hormon. Producira se u koži iz 7-dehidrokolesterola (provitamin) koji je izveden iz kolesterola. To je dokaz da kolesterol nije samo štetan za zdravlje. Činjenica je da je kolesterol začetak za većinu hormona u tijelu.

  

Otkriće toga da je vitamin D hormon pomogao je znanstvenicima otkriti njegov glavni učinak - apsorbiranje kalcija i fosfora iz crijeva.

  

U zadnjih 20 godina prešlo je naše znanje o vitaminu D revolucionarnim promjenama. Vitamin D igra važnu ulogu u normalnom radu svih sustava u tijelu poput regulacije staničnog rasta, diferencijacije stanica u specijalizirane stanice te napokon smrti stanice, regulacije imunološkog, kardiovaskularnog i pokretnog sustava i metabolizma inzulina.

  

Jednako kao drugi hormoni, vitamin D primjenjuje svoje biološke učinke preko specifične kemijske strukture unutar stanice, tzv. receptora vitamina D (VDR) koji je bio nađen gotovo u svakom tkivu u tijelu. VDR je prisutan unutar jezgre stanice. Nakon što se vitamin D veže na svoj receptor može utjecati na razne gene. Univerzitet McGill u Kanadi otkrio je da vitamin D može utjecati na više od 900 gena, direktno ili indirektno. Na taj način regulira široki spektar fizioloških procesa unutar stanice.

 

Znanstvenici su otkrili da je nedostatak vitamina D mnogo češći nego što se pretpostavljalo. U suštini se razrastao u pandemijskim dimenzijama po cijelome svijetu. Djelomično objašnjava epidemiju kroničnog umora, osteoporozu, oboljenja srca, hipertenziju, dijabetes, rak, astmu i ostala imunološka oboljenja. Ispravna suplementacija vitamina D može pomoći u sprječavanju i liječenju ovih oboljenja. Nažalost, većina liječnika ne shvata vitamin D ozbiljno i zbog toga što se pogrešno naziva vitaminom. Nazivanje hormona vitaminom jeste ozbiljna pogreška koja se, nažalost, nastavlja i u današnje doba. [4]

  

Vitamin D je jedan od najbitnijih bioloških regulatora metabolizma kalcija. Zajedno s dva peptidna hormona - kalcitoninom parathormonom vitamin D je odgovoran za održavanje ravnoteže kalcija. Ove tri tvari igraju također važnu ulogu u homeostazi fosfora. [9]

   vitamin d od sunca

 

Znanstvena otkrića o vitaminu D

1923. godine Goldblatt i Soames nedvojbeno su identificirali da ako je prekurzor vitamina D u koži (7-dehidrokolesterol) izložen sunčanim zrakama ili ultra ljubičastom svjetlu, onda su bile stvorene tvari ekvivalentne vitaminu topljivom u mastima. Hess i Weinstock potvrdili su izreku  - “svjetlo je jednako vitamin D”. Izrezali su mali dio kože, ozračili ga ultra ljubičastim svjetlom, a zatim njime hranili skupinu štakora s rahitisom. Ozračena koža pružila je apsolutnu zaštitu od rahitisa, dok neozračena nije pružila nikakvu zaštitu. Očigledno je da su ove životinje bile sposobne same sebi proizvoditi UV zračenjem dovoljnu količinu vitamina D što nagovještava da se ne radi o dijetalnom nedostatku.

  

Kemijska struktura ovih D vitamina bila je određena 1930. godine u laboratoriju profesora Adolfa Otto Reinhold Windausa na Univerzitu u Gottingenu u Njemačkoj. Profesor Windaus imao je 55 doktoranda i kemičara koji su radili na projektu “vitamin D”. Za njegov rad na sterolima i njihovom odnosu prema vitaminima dobio je 1928. godine Nobelovu nagradu za kemiju.

 

Vitamin D2 koji može biti proizveden ultra ljubičastim žarenjem ergosterola, bio je kemijski karakteriziran 1932. godine. Vitamin D3 bio je kemijski karakteriziran tek 1936. godine, kada je to bilo dokazano rezultatom ultra ljubičastog žarenja 7-dehidrokolesterola. [2]

 

1952. godine uspjeli su Carlsson i Bauer otkriti da vitamin D utječe više na mobilizaciju kalcija iz kostiju u "spremnik" plazme nego na ulaganje mineralnih tvari u kosti. No međutim, ne radi se o dekalcifikaciji kosti. Vitamin D igra važnu ulogu kod održavanja razine kalcija u serumu koje je potrebno ne samo za mineralizaciju skeleta, već i za neuro-muskularne funkcije. Ovo otkriće definiralo je novu uporabu vitamina D u povećanju koncentracije kalcija u serumu. [8]

 

Vjerujemo da smo Vam ovim člankom približili vitamin D i njegove učinke na ljudski organizam. Upotrebljavate ga i Vi? U slučaju da Vam se članak svidio, podijelite ga s prijateljima.

 

 

IZVORI:

[1] Ryan Andrews, All About Vitamin D, [webová stránka], 2016, https://www.precisionnutrition.com/all-about-vitamin-d, (naposledy zobrazené 5.7. 2016).

[2] University of California, Vitamin D, [webová stránka], 2011, https://vitamind.ucr.edu/about/, (naposledy zobrazené 5.7. 2016).

[3] Jarmila Madžuková, Liečivá sila vitamínov a minerálnych látok, Bratislava, Príroda, s.r.o., 2014.

[4] Sarfraz Zaidi, Power of Vitamin D, United States of America, Sarfraz Zaidi, 2013., https://ods.od.nih.gov/factsheets/VitaminD-HealthProfessional/

[5] Bianka Stuppacherová, Slnečný vitamín D nám v zime chýba, [webová stránka], 2013, https://zdravie.pravda.sk/zdravie-a-prevencia/clanok/302456-slnecny-vitamin-d-nam-v-zime-chyba/,  (naposledy zobrazené 5.7. 2016).

[6] National Institutes of Health, Vitamín D, [webová stránka], 2016, https://ods.od.nih.gov/factsheets/VitaminD-HealthProfessional/,  (naposledy zobrazené 5.7. 2016).

[7] Mohr SB, A brief history of vitamin d and cancer prevention, [webová stránka], 2009, https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19185802, (naposledy zobrazené 5.7. 2016).

[8] Hector F DeLuca,History of the discovery of vitamin D and its active metabolites, [webová stránka], 2014, https://www.nature.com/bonekeyreports/2014/140108/bonekey2013213/full/bonekey2013213.html, (naposledy zobrazené 5.7. 2016).

[9] Anthony W.Normani, Vitamin D: The calcium homeostatic steroid hormone, 111 Fifth Avenue, New York, Academic Press, 1979.